preko velike bare
...prosla sam...
Prosla sam na TOEFL. Dobila sam dovoljni broj bodova. Kao sto sam vec i napisala meni treba ukupno 89 bodova, a od toga iz speaking part moram imati najmanje 26.
E pa ja imam ukupno 100 bodova, a iz speaking 27! Jako sam sretna, pogotovo jer sam mislila da cu bas zbog speaking dijela morati ponavljat cijeli ispit ili cu morati traziti rescore. Naime, par puta sam zastala i koji put sam napravila pauzu sa famoznim aaaaaaa, a to ovi sto ocjenjuju bas i ne vole. Zato sam i bila u brizi. Jos sam sinoc sanala kako nisam imala dovoljno bodova.
Jutros sam cim sam se probudila odjurila na kompjuter da provjerim mail i rezultate. Na mail mi jos nisu nista poslali, ali na njihovoj stranici su vec bili rezultati. Od muke nisam ni vidjela nista vec sam odmah trazila speaking i kad sam vidjela 27 od srece sam skocila sa stolice. Odmah sam odjurila u sobu reci D. dobru vijest, a kako sam bila sretna i kako sa skakala on je umirao od smijeha! Kaze da mu je samo bilo zao sto nije imao kameru da me snimi. Tek kasnije sam otisla da provjerim i ostale rezultate.
Veceras me D. vodi u Red Lobster na veceru da proslavimo!
Sada idemo dalje, slijedi FCCPT i evaluacija i naravno cekanje.
Ali barem jednu stvar mogu prekriziti sa spiska !
Cujemo se uskoro!
Pozdrav svima 
Bye
...prvi dan...
Danas mi je bio prvi dan na poslu. Moram reci da mi je tih 7 sati jako brzo proslo. Sutra radim samo 5 sati pa ce mi biti jos krace. Ustvari u srijedu mi je bio prvi sluzbeni radni dan, ali kako je to bila orijentacija, onda to ni ne racunam jer sam cijelo vrijeme sjedila i gledala neke gluposti na dvd-u.
Rezultate za TOEFL cu dobiti za nekih tjedan dana putem maila, a onda za dva tjedna u posti. Ni sama ne znam sto da ocekujem. Mislim da sam dosta dobro napisala, malo me brine speaking part, ali ne zbog toga sto ja ne znam pricati vec zato sto jako puno ljudi dobije rezultat nizi nego sto je potreban za FCCPT. Njihov kriterij je da imas ukupno 89 bodova,od ukupno 120, a iz speaking moras imati najmanje 26 (od 30). Tako da ako ne dobijem najmanje 26, mogu traziti rescore i to platiti 60 dolara ili opet ici na test i platit 150. Ja se nadam da necu morati niti jedno od toga!
Sada idem uzivati u pudingu od cokolade i jagode i slusati prigovaranje sa strane zasto nisam napravila puding od vanilije i jagode (nisam ja kriva, nemam vise pudinga od vanilije, moram u nabavku).
Moram se i pohvaliti da je nekidan na jednom portalu moja slika izabrana za sliku dana. Bas sam bila sretna i ponosna na sebe, pogotovo jer ja bas i nisam bila odusevljena sa tom slikom, ali eto urednistvo portala je mislilo drugacije! 
Toliko za sada od mene, cujemo se uskoro!
Pozdrav svima!
Bye
...TOEFL...
Tu sam ja i dalje, nisam odustala od pisanja, samo nikako nemam vremena. Uspjela sam dobiti posao..juuuuuuhuuuuuu...prije tocno tjedan dana sam imala intervju i odmah su mi tamo ponudili poziciju. Jako sam sretna!!!
Zadnjih tjedana se spremam za TOEFL (Test of English as Foreign Language), dan D je u subotu 21.03., pocetak u 9:00 AM, s tim da moram biti tamo vec u 8:30, a kraj se ocekuje oko 1:30 PM. Veselo, nema sta!!!
Molite se svi da polozim od prve, meni se ne placa opet 150 dolara! A i rado bih sto prije poslala svoje papire u FCCPT na evaluaciju.
Cujemo se uskoro!
Pozdrav svima
Bye
...ukratko...
... kisa pada, vrijeme se pokvarilo...nista od moga ranoga proljeca. srecom nema snijega....
... danas sam zvala da vidim sta je bilo sa onim razgovorom i jesam li dobila posao... jos se nista ne zna, pozicija jos nije popunjena...
... za nedjelju pravim tortu za koju mi trebaju ljesnjaci, a njih ko za vraga bas nigdje nema. a mogu se kladiti da ce ih vec iduci tjedan biti u svakoj trgovini...
... D. mi skinio neki program pa se ucim kako tipkati, a da ne zjakam stalno u tipkovnicu. neka teta mi stalno prica "very good!", a moja trenutna brzina je 12 rijeci u minuti... nadamo se skorom napretku...
... inace, sad dok ovo tipkam i dalje gledam u tipkovnicu...
... zadnjih par dana, gdje god dodem netko me pita da skuham ili zavrsim kuhanje rucka ili vecere...sutra ostajem kod kuce...
... od subote svaki dan je za rucak ili veceru pohovano meso... nije moj izbor, tako se potrefilo... hvala bogu na salati i povrcu!!!
... jucer sam odlucila da sam definitvo za selidbu na Floridu....sto prije to bolje...
... pozdrav svima
... Bye...
...kao da je vec proljece...
zadnjih para dana su prekrasni. sunce sija, ptice cvrkucu, a u zraku se osjeca miris proljeca. bar ga ja osjecam. D. kaze da njemu ne mirise ni na sta, a da je osjecam neke mirise sigurno zato sto sam rodena u proljece pa kao lakse mi ga namirisati. umrla sam od smijeha. 
jutros je osvanuo najsuncaniji i najljepsi dan do sada. ja sam se ustala malo ranije da napravim pancakes za dorucak. jucer smo kupili svjeze jagode i pancake mix, ali se nisam sjetila koliko mi je ostalo sirupa. jutros se pokazalo jako malo, pa sam prvo morala do trgovine po njega prije nego pocnem ista praviti. otvorila sam prozore na autu i uzivala u voznji. a nakon dorucka sam izvukla D. van i otisli smo u jednu dugacku setnju po nasem naselju. stvarno bi bilo steta ne iskoristiti ovako lijep dan. i bas smo oboje uzivali. nazalost, uskoro nam najavljuju opet pogorsanje u vremenu. jedva cekam pravo proljece, da mogu stalno ici u setnju, da se mogu vozati na rolama i na biciklu i naravno da nam bude toplo.
zadnih par mjeseci D. se jako zagrijao za ideju da se kroz par godina preselimo. njegova ideja je da se zaputimo na floridu, tocnije tampa bay. moram priznati da mi se ta ideja jako svida. za sada. kako cu osjecati nakon par godina vidjet cemo. ja sam mislila da je to njemu samo prolazni hir, i da ce ga brzo proci, ali evo proslo je vec oko 5 mjeseci, a on i dalje prica o tome. vec je i gledao cijene kuca na floridi u dijelu oko tampa bay, cijene stanova, dosao do zakljucka da u tom dijelu i nema puno uragana, ukratko raspitao se o dosta stvari. i sad mene stalno davi o selidbi.
moji bas nisu bili odusevljeni kad su culi. tati su prvo na pamet pali uragani, a kad sam mu rekla da ih u tom dijelu bas i nema odgovorio mi je kako nije njima problem da malo skrenu u taj dio. ja sam ih htjela malo smiriti zezancijom pa sam rekla da nema uragana, samo krokodila sto je moje jos vise izbezumilo. da jesam ja normalna, da di cu tamo, neka nas tu di jesmo gdje nema ni uragana ni krokodila.....ma da ne pisem vise. uglavnom u zadnje vrijeme im ne spominjem mogucnost selidbe. necu ih uznemiravati dok stvarno ne donesemo odluku da cemo se seliti.
a tko zna sto ce se na kraju sve desiti i gdje cemo mi zavrsiti.
u ponedjeljak sam imala interview za posao....kroz par dana cemo saznati sto ce biti. mislim da je sve ok proslo, a onda opet tako sam mislila i prije pa na kraju nije bilo nista. vidjet cemo.....
toliko od mene....
pozdrav svima
bye
...RIP Nina...
Zbogom jednoj krasnoj djevojci, jednom velikom borcu, koja je citav svoj mladi zivot provela u jednoj velikoj borbi koju je nazalost jucer izgubila.
Iako sam ju upoznala tek prije 4 godine, iskreno joj se divim jer se unatoc teskoj dijagnozi (Epithelioid sarcoma) nikada nije predala i borila se do samoga kraja. Sa samo 23 godine prerano nas je ostavila, ali ja i svi ostali koji smo ju poznavali cemo je se zauvijek sjecati i uvijek ce nam biti u srcima!
RIP Nina
...citam...
Dosta citam i zadnje vrijeme. Kod svekrve sam vidjela jednu knjigu, odlucila ju posuditi u knjiznici i dati joj sansu. I sta da kazem, nakon prvih par stranica sam se odusevila. Rijec je o knizi The Camel Club autora David Baldacci. Buduci da knjiga ima nastavake, ja sam uredno procitala i The Collectors i Stone Cold. Sada cekam poziv iz knjiznice da mi jave da su dobili Divine Justice. To je zadnja knjiga, a nakon sto ju procitam saznati cu da li je i stvarno zadnja i da li sa njom zavrsava prica.
U meduvremenu dok cekam sam se bacila na citanje Split Second istog autora. I ova ima 2 nastavka tako da cu imati zanimaciju neko vrijeme.
Svakako pogledajte autorov website, procitaje malo da vidite o cemu pise u svojim knjigama i ukoliko mozete nabavite koju od njih i procitajte, necete pozaliti!
Pozdrav svima!
Bye
...evo me natrag...
Nije me bilo neko vrijeme....nisam imala ni neku volju za pisanjem.Nova godina prosla kao i zadnjih par, mirno, kod kuce. Nisam bila za neke zabave i okupljanja i drustva. Godio mi je mir i tisina! I mogu slobodno reci da mi je ovo bio jedan od boljih doceka.
Samo se nadam i da ce mi godina biti bolje od prosle. Barem sto se tice trazenja posla i dobivanja istoga. Vec sam pomalo umorna od svega toga, ali se i dalje ne predajem. Do sada sam ispunila jedno 50 i kusur prijava, poslala isto toliko zivotopisa i od svega toga dobila 5 poziva na interview koji naravno nisu urodili plodom, tj. ja sam jos uvijek bez posla.
Usred svega ovoga zadnjih dana sam zahvaljujuci Facebooku pronasla jednu osobu. Isle smo skupa u srednju i druzile se konstantno te 4 godine. Nas dvije i jos tri cure. Bile smo nerazdvojne. Onda je srednja zavrsila i svaka je otisla na svoju stranu. Jedna je zavrsila u Svicarskoj, druga se vratila kuci u Hercegovinu, treca nazalost vec dvije godine nije vise sa nama, ja sam se vratila u Vukovar i kasnije dosla u Ameriku i ona je koliko sam ja znala ostala u istom mjestu. Povremeno smo se cule porukama, ponekad je pao i koji poziv i onda nakon nekih godine dana - zatisje. Koje je trajalo do pred neki dan. Zadnjih 4-5 godina, nisam skoro nista ni znala o njoj. Dobila sam neke sture informacije da se udala, u meduvremenu se ta informacija potvrdila i to je bilo to. Nista vise....
U meduvremenu sam ju onako u svojoj glavi prekrizila. Ja sam joj se pokusala jos koji put javiti, ali ona je mjenjala broj telefona tako da je svaki pokusaj pao u vodu, a kad sam ju prije toga i dobila i kad bih javila da dolazim u Split ona je uvijek imala neke obaveze koje nije mogla odgoditi.
Tako da kao sto sam i rekla za mene je bila prekrizena. Dok ju nekidan nisam nasla preko zajednicke prijateljice na Facebooku.
Nisam ni najmanje dvoumila dali da joj se javim. To sam i ucinila, poslala sam joj poruku.....a ona je meni poslala friend request. Potvrdila sam ju kao prijatelja. Sta sam drugo mogla...ili sam mozda ipak pogrijesila? Ne znam ni sama. Dug je to period od kad se nismo cule, a opet nisu ni 4 godine konstantnog druzenja malo. Da sam kojim slucajem poslije mature i ostala u Splitu mislim da bi se i danas druzile. Ali nisam...vratila sam se kuci i dogodilo se to sto se dogodilo.
Mislim da cu nasem druzenju dati jos jednu priliku....koliko ce to biti moguce preko Facebooka vidjet cemo!
Do nekog drugog puta, pozdrav svima
Drz'te fige da mi se napokon posreci sa poslom!
Bye
...Sretan Bozic...
Sretan Bozic svima koji ponekad navrate na ovaj blog!
Pozdrav
Bye!
...Green Card...
Dobila sam Green kartu!
Za tri godine mogu ici traziti drzavljanstvo!
Toliko za sada, pozdrav svima
Bye
